[ Pobierz całość w formacie PDF ]

bila ~
ena premijera. -To je isto - tjea
io gaje Ivan. Svi smo mu ~
eljeli po moći da prebrodi taj straa
ni
trenutak. Na neki na%0Å„in to je bio i poraz svih nas, ali o%0Å„ajavao je samo Piton. Bijesno je buljio u hrpice
sre
enih nov%0Å„anica na a
anku. - Sve a
to u ~
ivotu po%0Å„nem - krkljao je - pretvori se u kurac.
- 
ovje%0ńe, u%0ńinio si veliku stvar - govorio sam. - O tome će se po Zagrebu pri%0ńat godinama. Piton je,
me
utim, u o%0Å„aju zamahnuo rukom i pomeo sve sa a
anka. I %0Å„aa
e i flaa
e, a bome i nov%0Å„anice. Hrpica
stotinjarki pala je u sudoper pun luga za pranje %0Å„aa
a. `
ok je trajao trenutak, a onda smo jurnuli. Vadili
smo mokre nov%0Å„anice i polagali ih na rub sudopera. Bile su gnjecave, potpuno mlohave i ostajale su
zalijepljene na sjajnu podlogu od rostfraja. Kao natopljena krila leptira.
Simetrije %0Å„uda
I. `
esta postaja
Prije dosta godina, dok su joa
bili obitelj, Ivan i njegovi roditelji a
etali su jedne zimske nedjelje oko
zale
enog maksimirskog jezera. Bilo je vrijeme prije Bo~
ića i park, a
eta%0ńi, %0ńak i drveće, djelovali su
nekako sve%0Å„ano. A onda, neo%0Å„ekivano, ugledaa
e grupu ljudi na obali i tipa kako pokazuje oveću rupu u
ledu. Vidjeli su vodu boje %0Å„elika, slomljene komade leda, a pokraj rupe prevrnut ka%0Å„ket i parolu ispisanu
pravilnim crvenim slovima: LED JE AGREGATNO STANJE KOJE OMOGU
UJE OBI
NOM

OVJEKU DA POSTANE KRIST! Pokraj parole stajala je kantica s bojom i kist pa~
ljivo polo~
en
preko nj enog otvora. Nikoga na ledu nij e bilo, a povra
ina vode u rupi sablasno mirna. To je bilo
a
okantno iskustvo. Poslije su doa
li ljudi s kamerama i snimali njihova lica. Ispostavilo se da je to
nekakav umjetni%0Å„ki projekt, happening slikara koji je te godine svojim provokativnim istupima
upozoravao ljude da se ~
ivot sastoji od dobro znanih paradoksa koji se uporno ponavljajuTo%0Å„no poslije
pet godina Ivanu je umrla majka. Bilo je neke savra
ene besmislenosti u toj okrugloj cifri. Nakon
sprovoda poslali su ga da zimske praznike provede kod oca u Frankfurtu na Maini. Dok je trajala
agonija, otac se nije pojavljivao u blizini. Bili su već nekoliko godina rastavljeni, pa nije mogao dobiti
godia
nji odmor da bi gledao biva
u ~
enu kako umire. Rak dojke metastazirao je u pluća i sve je bilo
gotovo relativno brzo: od listopada do prosinca. A prosinac je one godine bio vla~
an i nevjerojatno to-
pao. Sitna kia
a koja ih je te ve%0ńeri bockala u lice pretvorila je zimu u rano proljeće. Stajali su pred ulazom
i gledali kako posljednji kupci izlaze iz robne kuće praćeni naklonom %0ńuvara. Iako je bilo tek devet
nave%0Å„er, a vrijeme prije Bo~
ića, ulice su bile puste. - Sad mi nastupamo - rekao je Ivanov otac. Pria
li su i
pokucali na staklo. Proa
lo je via
e od minute prije nego stoje %0Å„ovjek u zelenoj uniformi oda
krinuo vrata.
-Tu ste - rekao je rukujući se prvo s ocem, a onda i s Ivanom. -Zaa
to smo ovdje? - upitao je Ivan. Sve je
to bilo prili%0Å„no %0Å„udno. -Zar mali j oa
ne zna? - rekao j e %0ńuvar. -Uskoro će saznati. Moramo nau%0ńiti
dje%0Å„aka kako da se zabavlja, zar ne? - rekao je Ivanov otac pru~
ajući %0ńuvaru nov%0ńanicu od sto maraka.
Obojica su se nasmijala. Ivan je primijetio kako %0Å„uvareva trbua
ina sapeta preuskomjaknom poigrava pri
smijanju. Tresao se i opasa%0Å„ s revolverom. - Sve je sre
eno - rekao je. Ivan i otac krenuli su prema gore.
Pokretne stepenice nisu radile pa su se uspinjali polagano, pjea
ice. Kao na nekom hodo%0Å„aa
ću. Otac je
objaa
njavao koji se odjeli nalaze na katovima kuda su prolazili. To je %0Å„itao s velikih panoa koji sada nisu
bili osvijetljeni: sport i oru~
je, ko~
na galanterija, dje%0Å„je igra%0Å„ke, mua
ka konfekcija. -Mali, sada je red da ti
poka~
em nea
to a
to do sada sigurno nisi vidio - rekao je otac. -Hoćemo li nea
to uzeti? -Samo probaj -
rekao je stari. -Nismo zato ovdje. Stigli su do %0Å„etvrtog kata koji je bio pretrpan namjea
tajem. Tu su
stajale kuhinje, spavaće sobe, saloni potpuno opremljeni, s knjigama i slikama, kao u stanovima. Neke
od
& t#i., m
mn
 % / * & "  % * [ Pobierz caÅ‚ość w formacie PDF ]

zanotowane.pl

doc.pisz.pl

pdf.pisz.pl

kajaszek.htw.pl